Dota, miraz, svadbeni pokloni

Priče naših mama, nona…

Ivanina baka: – Nije imala dotu, ali njezina mama, baka i prabaka jesu. Stavljala se odjeća, čipka, plahte, marame. Kasnije su umjesto toga u tome držale kavu. šećeri sl. Baka nije imala svoju djevojačku sobu, već ju je dijelila sa mamom udovicom. Od namještaja, u sobi je bio samo krevet i ormar. – Baka je rođena 1936., udala se 1961., na vjenčanju nije imala dugu haljinu već je imala odijelo (suknja i sako, sive boje), a djed je imao plavo odijelo. Poklanjali su se lonci, tanjuri, čaše, (sl. kao i danas), a još uvijek ima bukaletu koju su dobili na poklon.

Teta Milka: 13.9.1964. došli u Fažanu sa konjom i „carozzom“ – Miraz koji je donijela bile su vezene plahte sa mašnicom – za dvije promjene kreveta, 3 lonca, komplet od po tri žlice, viljuške i noževa. Poželjno je bilo donijeti za muža pidžamu, čarape, košulju – za ne daj bože odlazak u bolnicu – Kao svadbeni poklon tada je bilo moderno poklanjati kristalne servise, pogotovo za rakiju, te porculanske servise za bijelu kavu – Njena mama je za dotu dobila jednu kravu i tri ovce

Teta Anđela: 60-tih godina i i prije – Donosile su se namirnice (špeža) za spremanje svadbene večere jer je svadba najčešće bila u kući mladenaca: šećer, margarin za slastice, brašno za kruh koji se pekao u pekari iza današnje Brionke, ili kupus za glavno jelo – Tu su bili plahte, ručnici – Svadbena odjeća se šivala u krojačkoj radionici koja se nalaziila na današnjoj adresi Ulica boraca broj 3 u Fažani – Na samim svatovima kum je znao sakupljati novac da bi se platila muzika i sala – ako svatovi nisu bili u kući mladenaca

Teta Luciana: – Potvrdila nam je priču o ne prevelikoj doti i svadbenim poklonima (pogotovo ne prije rata), ali je rekla onako usput i to da ako djevojka nije sama uspijevala naći muža, da bi bila poželjnija udavača, ako je to ikako bilo moguće, roditelji bi joj kao dotu dali i komad zemlje

Šjora Foška: – Kaže da je u Fažanu došla iz mnogobrojne obitelji sa čak 18 članova i o doti nije bilo ni govora. Glavno blago koje je svaka žena iz njihove kuće donijela u brak bile su dvije ruke i 10 prstiju te velika volja da se u braku nešto stvori.

Barbara: – Kad me moj suprug došao „isprositi“, nije bilo govora o mirazu, ali je dobio uvjet da zajedno sa mnom ode i bicikla koja već duže vremena smeta u garaži…